U prošlosti kvalitetni ženski satovi bili su interesantni osobama koje su imale preko 30 godina. Nezaposleni ljudi i mlađi studenti dok ne počnu da rade, nisu imali potrebu za tim satovima – a niti novaca da si ih priušte.
U to vrijeme je sat bio neophodan jer nije bilo digitalnih telefona – tako da su ženski satovi imali vrlo važnu funkciju i nisu bili samo za ukras kao danas. Pored klasičnih, za muške su se izrađivali i sportski digitalni satovi, koji su bili namijenjeni svim tipovima ljudi. Digitalni satovi su imali crvene led lampe u sebi, i ni na jednom drugom satu nisam vidio takav displej. Taj sat je bio mladalačka, sportska varijanta. Ali nažalost, ženski satovi nisu dolazili u toliko oblika i varijanti kao muški.
Meni su oba djeda bili potpukovnici, tako da je jedan djed dobio sat za 20 godina služenja u vojsci. On ga je cijelo vreme nosio dok nije dobio Seiko sat na kumstvu, pa je poslije nosio Seiko sat zbog sentimentalne vrijednosti. Te satove su obično nosile osobe koje su radile u državnim firmama. I ženski satovi su se često dobivali na poklone u firmama.
Danas bi taj sat nosili svi ljudi koji rade. Nosili bi ga ljudi koje ispunjava da nose satove. Ja bih kupio takav sat sa modernijim izgledom, jer sat koji imam nije u tom retro stilu. Sad bi prolazila retro sportska varijanta sata, da bude kožni sa štopericom i sportskim mehanizmom i malo većim kućištem. Danas bi taj nekadašnji sat nosile mnogo starije osobe, od perioda penzije (od 65-te godine života) pa nadalje. Te generacije još i danas nose takve satove, kao uspomenu na nekadašnja lijepa vremena, kad su se ustajali ranije, išli na posao i imali druge aktivnosti. Takvi ženski satovi su nekada bili jedini koje su žene imale na izbor, tako da ih još mnoge bake imaju u svojim ladicama i dan danas.